Liječenje se sastoji od nekoliko faza. Uzmimo primjer rane. Recimo da ste duboko posjekli ruku, što je potrebno učiniti da rana zacijeli?
Prvi korak. Prepoznajte prisutnost rane.
Kad je rana na vidiku, vidimo oštećenja i krv – ova faza prolazi sama po sebi. Ali to nije slučaj s ranama. Ponekad provedemo godine pokušavajući poreći vlastitu bol. Ne, sve je u redu, ništa ne boli, ništa posebno. Devalviramo vlastite ozljede, kažu, a negdje ljudi umiru od gladi, pa je ovo besmislica. Negdje naša bol nestaje iz ovoga? Ne. Ostaje unutra. Duboko. Ponekad je preduboko.
Razgovarao sam nekako s prijateljem. Muž ju je napustio nakon 20 godina braka. Bez objašnjenja je uzeo i otišao. A ona sjedi i kaže, kažu, želim mu sreću, neka sve bude u redu. Sama je skupljala njegove stvari. Ja sam mu to osobno odnio. Djeca su sama pokušala uvjeriti oca da se ne ljuti. Prošle su dvije godine – i ona mu daje darove za Novu godinu, njegov rođendan. Dao sam mu sve – auto, stan. Otišao sam roditeljima. Djeca već studiraju u drugom gradu. Ne trebaš ništa od njega, neka s njim sve bude u redu.
I sama je bolesna. Toliko je bolestan da je užasan. Naglo se naborala, ostarila. Kažem, jesi li lud? Što radiš? Mora da vas je boljelo ?! Zašto se pretvarate da je sve u redu?
I ona se tako čudno nasmiješi i kaže – ne, razmisli. Vjerojatno mu je tamo bolje, ali zašto bih ja, mogu se nositi s tim. Vi ste krivi. I nastavlja svoju pjesmu o glavnom.
I samo godinu dana kasnije napisala mi je poruku: “Mrzim ga. Bio si u pravu. Odjednom sam shvatila da me samo koristi i bacila me. Zgažen. Uništeno. Mrzim … ”
Od toga je počelo njezino ozdravljenje. Vidjela je svoju ogromnu ranu, prepoznala je to i mogla nastaviti dalje.
Bilo je bolno, da, priznati da niste izrazito duhovni, a takva vas izdaja boli. Ali bez toga, ozdravljenje je nemoguće. Kako možete izliječiti ono što “nije”? Kako možete zanemariti prisutnost rane i istodobno očekivati da će sama prerasti? Da, ako je rana mala, tijelo će se možda moći nositi. A ako je duboko?
Ova faza je neizbježna. Dok rane zalijepimo flasterom, one se samo upale i šire otrov po tijelu. Htjeli mi to ili ne, prvo moramo ukloniti sve te žbuke i iskreno pogledati dublje. Pogledajte svoje ozljede, svoje rane, svoju bol. To znam od sebe, godinama sam zatvarao oči pred činjenicom da imam ogromnu bol povezanu s tatom i mamom. Problem s takvim zatvaranjem očiju nije otišao nigdje.
Drugi korak. Pročišćavanje.
Što učiniti s ranom? Postupak. Operite, očistite, dezinficirajte. Kako biste izbjegli upalu. Kako bi se tijelo samo moglo nositi s tim. Ako ne očistite, već jednostavno razmažete i previjete, ozdravljenje se neće dogoditi. Neugodno je, bolno, zastrašujuće za čišćenje. Ponekad je potrebno vrlo duboko čišćenje ako je rana previše zapuštena.
Nema čak ni smisla o tome dugo govoriti. Podrazumijeva se. Kad je duša bolesna, vrijedi isto pravilo. Očistiti srce, očistiti rane, proživjeti sve, izvući, pustiti.
Treći korak. Posebna njega i način pažnje.
Ako odrežete ruku, onda se neko vrijeme brinete za nju, nemojte plivati u moru, na primjer, nemojte nositi utege. Slijedite preporuke liječnika. Isto je i s dušom.
Kad počnete skupljati ruševine, potreban vam je i poseban režim samopomoći. Više topline, više poštovanja.
Kad sam proživljavao traume iz djetinjstva – a to je razdoblje aktivno trajalo oko 2-3 godine, plakao sam gotovo svaku večer. Uzelo je puno energije, iako je postalo mnogo lakše. S obzirom na to da sam već imala sina, muža, a postojala je i potreba za radom s voljenom, nije bilo lako. Ponekad nisam mogao učiniti ništa pa me shrvala težina prošlosti. I ležala sam cijeli dan sa sinom u krevetu, jeli smo potpuno nezdravu hranu, gledali crtiće, nismo hodali, plakala sam, pisala pisma, živjela. A istodobno se nije mogla fizički podignuti iz kreveta.
Mnogi ljudi misle da je to tako jednostavno, mislite, zamjeranje. Samo ga je bacio i nastavio. Da, ako ih ima malo, ako su mali i plitki, vrijedi to učiniti. Kad ste tek stali na nogu, što ima za dugo odgađati – pustite i zaboravite. No što ako život nije lak, a toliko se toga nakupilo da je čak teško disati?
Ne slušajte nikakve “gurue pozitivnog razmišljanja”. Kao, nasmiješi se i sve će proći. Ako se nasmiješ, podigneš ruku i kažeš: “Pa, dovraga s njim” – sve ovo neće nikamo otići. Ostaje unutra, još dublje. Morate ga izvaditi.
Što ste dulje poricali svoju bol, dublja je bila. Još više truda i vremena potrebno je za sve to.
Pronađite priliku za odmor i oporavak dok započinjete ovaj proces. Ne, ovo nije vrijeme dok sjedite na telefonu ili gledate televiziju. Ovo je vrijeme kada se opustite i napunite. Šetnja u prirodi, molitva, meditacija, briga o svom tijelu, masaža, aromaterapija, mogućnost samo spavanja tijekom dana, raniji odlazak u krevet, način rada koji štedi energiju u komunikaciji. U tom razdoblju ne stavljajte previše na sebe.
Što se više možete uroniti, isključeni iz drugih stvari, brže ćete proći kroz ovaj proces. Ponekad je korisno odvojiti odmor od 2-3 mjeseca za intenzivno čišćenje i ozdravljenje.
Obitelj, inače, tome ne smeta. Samo izvadite sve super zadatke i pokušajte učiniti sve iz glave. Slažite se s jednostavnim jelima, delegirajte kućanske poslove, više komunicirajte, šetajte zajedno.
Opustite se – i fizički i emocionalno. I čuvaj sebe, budi pažljiv prema svojoj duši.
Četvrti korak. Kontinuirana njega rana.
Dezinfekcija jednom nije dovoljna. Znate, naš svijet je ovakav, tu i tamo bakterije. Ne samo fizički, već i mikrobi duše, tu i tamo sjede i spremni su navaliti.
I dok je tijelo oslabljeno, potrebna mu je pomoć. Čišćenje na vrijeme svega što može ponovno pokrenuti proces upale.
Na primjer, ako imate posla s mamom, ponekad je korisno napraviti pauzu u vezi 2-3 mjeseca kako bi rane zacijelile kako ne biste ponovno presjekli živo. Mama se nije promijenila, može opet isto, opet će te povrijediti. Ako ste sebi dali priliku da živite i ojačate, tada ćete lakše dočekati “novi udarac”.
Ili, ako govorimo o tijelu, onda je prilično čudno gladovati tjedan dana, uklanjati toksine, a zatim sljedeći dan otrčati u McDonald’s, zar ne? Morate nježno izaći iz prehrane, detoksikacije, posta. Tome je potrebno pristupiti vrlo pažljivo, tada će doći do učinka posta i detoksikacije.
Kad osjećate bol u srcu, trebali biste pažljivo pratiti mjesto koje boli. Ne dopustite nove situacije koje mogu pogoršati bol, nemojte izazivati nove sukobe.
Peti korak. Imunitet.
Da, za jačanje imunološkog sustava. Uvijek je za dobro. Tada se rane brže zacjeljuju i mnoge bakterije umiru prije nego što ih primijetite.
Također je potrebno ojačati mentalni imunitet. Molitve, duhovna praksa, čitanje svetih spisa.
A i samo čišćenje, inače, također je korak za jačanje imunološkog sustava. Kad je imunitet jak, lakše vam je oprostiti ljudima, ne uplitati se u skandale, ne isprovocirati se, vidjeti dobro u ljudima, a zaboraviti loše.
Korak šesti. Promjene načina života.
Ako ste skočili s krova i slomili nogu, čak i nakon što zacijeli, ne biste se trebali vraćati na krov. Morate donijeti vlastite zaključke i promijeniti način života. Gastritis se razvio – promijenite prehranu. Ako klizite ili padnete, promijenite cipele. Slomili su zub pokušavajući otvoriti bravu za svoje zube – odsada to radite, na primjer, nožem. To jest, morate se promijeniti kako biste spriječili recidiv bolesti.
Isto je i s dušom. Morate promijeniti način života kako ne biste stalno gazili na iste grablje. Promijenite svoj način života u čistiji i blaženiji. Ukloni iz života ono što nanosi previše boli. Bavite se odnosom tako da bude radosno biti u njemu. Bavite se tijelom tako da boravak u njemu predstavlja i radost.
Ovo je jednostavnih šest koraka do ozdravljenja kroz koje prolazimo ako želimo ozdraviti. Na svakoj od razina. O tome ćemo kasnije detaljnije govoriti.